BOLESTI

GLUHOĆA

Gluhoća predstavlja jedan od najčešćih problema u bull terriera. Genetski je nasljedna i godinama se smatralo da samo bijeli bull terrieri oboljevaju, no istraživanja su pokazala da i obojeni psi mogu oboljeti iako u puno manjem postotku.

U prošlosti su najveći problem za pasminu predstavljali psi gluhi na samo jedno uho. Pošto se kod takvih pasa u većini slučajeva nije moglo otkriti da su gluhi, a nije postojao test kojim bi se dijagnosticirala gluhoća, pa su takvi psi bili korišteni u uzgoju i prenosili bolest na svoje potomke. Dakle, razlikujemo unilateralnu ili gluhoću na jedno uho i bilateralnu, odnosno potpunu ili gluhoću na oba uha.

Kod unilateralne gluhoće u većini slučajeva vlasnik neće niti primjetiti da pas ima ikakvih problema sa sluhom. Pas sasvim normalno funkcionira i on može biti savršen ljubimac, kao i svaki drugi zdravi pas. U nekim slučajevima se može dogoditi da je takav pas malo dezorjentian, ne može odmah shvatiti sa koje strane dolazi zvuk, no ovom ponašanju neće svaki vlasnik pridavati na važnosti. Tako da kod većine pasa sa unilateralnom gluhoćom koji nisu testirani vlasnik neće niti znati da imaju psa sa ovim problemom.

Koliko god da je dobro da takav pas može normalno funkcionirati, utoliko i nije dobro jer je teže otkriti da postoji problem koji se može prenjeti na potomstvo ukoliko ga se koristi u uzgoju, te ovakvi psi predstavljaju najveću opasnost za pasminu po pitanju gluhoće.

Kod bilateralne gluhoće, odnosno potpune gluhoće, stanje je drugačije. Ovakvi psi se jako teško snalaze i funkcioniraju u svom okruženju. Vrlo ih je teško kontrolirati i naučiti osnovnim stvarima, te u većini slučajeva predstavljaju opasnost za okolinu i sebe same. Primjerice takav pas vas neće čuti da se približavate, pogotovo ukoliko spava i ako vas nije vidio, vaš dodir može potaknuti agresiju iz straha.

Na svu sreću danas postoji elektronički test za otkrivanje gluhoće i to još u vrlo ranoj dobi.

B.A.E.R. (Brain Auditory Evoked Response) je test kojim se otkriva gluhoća, djelomična ili potpuna. Test se može raditi kod štenaca već u dobi od 5 tjedana starosti. Izvodi se pod laganom sedacijom tako da nije bolan za psa. Test se radi jednom u životu psa i nije ga potrebno ponavljati. Svaki odgovoran uzgajivač trebao bi testirati pse koje koristi u uzgoju kako bi se smanjila mogućnost prenošenja gluhoće na štence. Također uzgajivač bi trebao testirati i štence prije prodaje i to je jedini način kako smanjiti postotak gluhoće kod bull terriera. Pošto terapije nema, svi psi kod kojih je dijagnosticirana gluhoća, bilo unilateralna ili bilateralna, ne smiju se koristiti u uzgoju.

BOLESTI BUBREGA

Bolesti bubrega su također česta i nasljedna bolest koja se javlja u bull terriera. Na žalost, ne postoji specifična terapija za ovakvo oboljenje, već je ona simptomatska, no u većini slučajeva, bez obzira na terapiju, bolest rezultira ranim uginućem.

Ovo stanje se može lako dijagnosticirati analizom urina. Pomuću UPC testa određuje se količina proteina u urinu i na taj način se može dijagnosticirati da li je došlo do nekakvih poremećaja u radu bubrega. UPC kod zdravih pasa iznosi do 0,5; vrijednosti od 0,5-1 su sumnjive i takvog psa treba redovito promatrati, no kod bull terriera svi psi koji imaju UPC iznad 0,3 ne bi se smjeli koristiti u uzgoju.

Valja naglasiti da pas kod kojeg se ustanovi povišena vrijednost UPC-a ne mora obavezno značiti da ima neku nasljednu bubrežnu bolest. Takvog psa se ne smije koristiti u uzgoju dok se dodatnim dijagnostičkim metodama ne dokaže o čemu se točno radi. UPC osim zbog nasljednih bubrežnih oboljenja može biti povišen i kod nekih nenasljednih stanja primjerice kod upale, krvarenja ili uzimanja nekih lijekova. Ukoliko se uzrok otkrije i otkloni, ako je to moguće, psa treba ponovo testirati.

Bolest policističnih bubrega (PKD) je također jedna od nasljednih bolesti bubrega u pasa. Nju karakterizira nastanak cisti u parenhimu bubrega. Te ciste su ispunjene tekućinom, uglavnom vodom i u početku su malene i ne predstavljaju ozbiljnu smetnju u radu bubrega. No s vremenom ciste se povećavaju i zauzimaju veći dio bubrežnog tkiva, te se bubrežni parenhim postepeno gubi dok bubreg potpuno ne izgubi svoju funkciju.

Najsigurniji način dijagnostike PKD-a je ultrazvučni pregled bubrega te DNK testiranje koje je danas lako dostupno i cjenovno vrlo prihvatljivo.

Sve pse koji se koriste u uzgoju trebalo bi jednom godišnje testirati UPC testom i ultrazvučno pregledati bubrege na PKD.

BOLESTI SRCA

Kod bull terriera se javlja nekoliko nasljednih bolesti vezanih za srce. Najčešće bolesti vezane su na srčane zaliske, pa se prema tome i najčešće javljaju stenoza zalistaka aorte i mitralna insuficijencija. U manjem postotku se javlja dilatativna kardiomiopatija.

Stenoza zalistaka aorte je bolest do koje dolazi zbog poremećaja u zliscima koji se ne otvaraju dovoljno i pri tome srce ne uspjeva izbaciti su krv iz lijeve klijetke. Na taj način srce je prisiljeno jače raditi pa dolazi do zadebljanja miokarda lijeve srčane klijetke.

Kod mitralne insuficijencije radi se o poremećaju u radu mitralnih zalistaka koji se nalaze između lijeve pretklijetke i lijeve klijetke. Ovi zalisci se ne zatvaraju potpuno pa se krv, koja je pristigla u lijevu klijetku iz lijeve pretklijetke, prilikom kontrakcije lijeve klijetke djelomično vraća u lijevu pretklijetku umjesto da cijela količina bude izbačena u aortu. Zbog toga se volumen lijeve pretklijetke povećava da bi srce moglo primati veći volumen krvi.

Kod dilatativne kardiomiopatije dolazi do poremećaja volumena komora srca, pa ono izgleda kao lopta. O kojoj god od ovih srčanih mana da se radi uvijek postoji opasnost od zatajenja srca. Klinički znakovi bolesti razlikuju se ovisno o težini i stupnju bolesti. Uglavnom takvi psi nisu sposobni niti na manje fizičke napore, često ostaju bez zraka, javlja se kašalj, nesvjestica, bljedoća sluznica…

Srčane mane ne mogu se izliječiti. Ako su dijagnosticirane na vrjieme, uz pomoć lijekova, mogu se držati pod kontrolom.

Svakog psa koji će se koristiti u uzgoju trebalo bi jednom godišnje podvrgnuti kardiološkom pregledu koji uglavnom uključuje auskultaciju, palpaciju bila, RTG snimanje, ultrazvuk i color doppler.
Psi kod kojih se otkrije bilo kakav oblik srčane bolesti ne smiju se koristiti u uzgoju.

LUKSACIJA PATELE

Patela je malena kost koja je sastavni dio koljenog zgloba. Uz pomoć ligamenata fiksirana je s prednje strane koljenog zgloba. Ligamenti omogućavaju pateli da klizi po žlijebu natkoljenične kosti kako pas sagiba i pruža nogu. Kod luksacije dolazi do iskakanja patele iz pozicije. Postoje 4 stupnja luksacije patele ovisno o jačini promjene. Prema tome razlikuju se i simptomi koji se uglavnom očituju šepanjem, a jačina šepanja ovisit će o stupnju bolesti.

Svakog psa koji se koristi za uzgoj trebalo bi najmanje jednom u životu pregledati na luksaciju patele, a pregled se sastoji od palpacije i RTG snimke.

Psi koji pokazuju bilo koji od stupnjeva luksacije patele na jednom ili oba koljena, ne smiju se koristiti u uzgoju.

LAD (Lethal Acrodermatitis) Smrtonosni akrodermatitis

LAD je neizlječiva bolest kod bulterijera, smrtonosni sindrom klinički karakteriziran usporenim rastom, progresivnim akrodermatitisom, kroničnom piodermijom, ispucanim i upaljenim stopalima, sklonosti infekcijama, kroničnom upalom pluća i proljevom, nerijetki šumovi na srcu plus problematično ponašanje. To je metabolički poremećaj za koji se vjeruje da je uzrokovan nedostatkom cinka u organizmu i zato ih još nazivaju „Zincers“ ili „Zincer štenci“.

Nastaje kada oba roditelja nose neispravan gen! Bolest se tek istražuje i ne zna se deteljno kako i zbog čega dolazi do LAD štenaca no znat ćete da imate nositelja neispravnog gena ako vam se u liniji pojavi LAD štene. Cink dopunom ne može se spasiti Zincer štene, jer štene nije u stanju da ga apsorbira putem metabolizma. Mogući pokazatelji su visoko nepce, kratak jezik, rane i kraste na nogama i oko lica i ušiju, sporiji od braće i sestara iz legla, manji su i boja im je izblijeđena. Mnogi LAD štenci ne pokazuju ove simptome osim razliku u veličini od ostalih štenaca iz legla u dobi do 16 tjedana. Kad su tek okoćeni najmanji su u leglu i mogu izgledati ružičasto pošto im fali pigment. Obično je prva indikacija, nemirno gladno štene. Iako se čini da dobro sisaju, nikada ne unose dovoljno majčinog mlijeka što se može vidjeti ako ih važete nakon obroka.

Novost!

21.12.2017. Bernski institut za genetiku obavijestio nas je kako je konačno spreman genetski test za ovu opaku bolest! Test će biti dostupan od 15.01.2018. u četri svjetska laboratorija.

KOŽNE BOLESTI

Postoji niz poremećaja kože koji mogu imati nasljednu osnovu, osobito tamo gdje postoji temeljni alergijski simptom, što je često sezonski. Učinci se kreću od rekurentnih infekcija kože do kompulzivnog lizanja šapa ( klasična ružičasta promjena boje krzna) i neprestani svrbež. Postoje i dermatoze osjetljive na cink koje su pojavljuju kod štenaca hranjenih lošom hranom s nedostatkom cinka – napominjemo da se ovo stanje razlikuje od smrtonosnog akrodermatitisa ( vidi gore ).

Problemi sa kožom u većem postotku se javljaju u bijelih bull terriera nego u obojanih. Tu se najčešće radi o kožnim alergijama bilo da se radi o alergijama na hranu ili kontaktnim alergijama.

Kontaktna alergija znači da je pas alergijski odreagirao na neku tvar s kojom je bio u dodiru. Te tvari mogu biti gotovo sve što se nalazi u okolini psa, a najčešće alergije nastaju zbog kontakta s peludi, grinjama, perijem, zbog ugriza buhe itd. Pozitiva je strana što se aleregije mogu držati pod kontrolom ukoliko se otkrije alergen, odnosno uzrok nastanka alergije, izbjegavanjem kontakta psa sa tim alergenom i pas tako može nesmetano živjeti cijeli život. Negativna strana priče je ta da je alergen u nekim slučajevim teško otkriti, pa čak i uz pomoć alergo testova. Neki psi mogu biti alergični na više alergena pa to može malo zakomplicirati cijelu situaciju. A u nekim slučajevima uz sav trud se ne uspije otkriti uzrok alergije i vlasnik konstantno vodi borbu sa liječenjem svoga psa.