Povijest i razvoj pasmine

Bull terrieri su daleko od vrha top ljestvice najpopularnijih pasa i zbog toga ih ne viđamo baš često. Kada ih i sretnemo ne možemo zatomiti impresiju njihove pojave; mišićava građa, samouvjeren hod i ta neobična glava. Nije pas za vas?  Pa bull terrier definitivno nije pas za svakoga iako bi vas mi, koji smo vlasnici bull terriera, uvjeravali kako su bull terrieri beskrajno vjerni i puni ljubavi te divni sa djecom. Sa bull terrierom u obitelji rijetko kada će vam biti dosadno.

Da bi bolje razumjeli pasminu potrebno je osvrnuti se 200-injak godina u nazad. Kao i večina terijera i bullovi potječu sa britanskog otočja, kao križanci Bulldoga i različitih vrsta terijera. Osvrnut ćemo se na same početke pasmine.

PREDAK BULLDOG

Stoljećima je borba sa bikovima bila poput nacionalnog sporta. Tadašnju vrstu bulldoga  koristili su mesari i to u svrhu obuzdavanja velikih životinja poput bikova i to tako što su bikove prikačili za nos.  Sportska verzija ove aktivnosti utaborila je bulldoge protiv privezanih bikova. Koncem 18. stoljeća borbe sa bikovima (bull baiting) počele su gubiti na popularnosti u odnosu na borbe pijetlova i borbe pasa. Tadašnji bulldog je bio viši, duže glave i općenito je bio puno okretniji nego današnji bulldog. Međutim unatoč svojoj okretnosti, snazi, odlučnosti i hrabrosti nisu pružali dovoljno spektakla u borbenim jamama jer im je falilo brzine i agilnosti koja je bila potrebna da zadovolji rulju.

Tu nastupaju terijeri, čije ime potječe od lat. riječi “terra” što znači “zemlja”. Uzgajani da idu pod zemlju i ubijaju štetočine terijeri su bili (i još uvijek jesu u velikom postotku) smioni, agresivni, agilni i brzi. Kao takvi upotpunili su bulldoga u svakom suštinskom pogledu i ubrzo su križanci Bulldog-terriera postali pravi izbor u borbama pasa. Ti križanci znatno su varirali  u građi, bojama i veličinama međutim te fizičke karakteristike bile su nevažne, važan je bilo jedino njihov učinak u borbenoj jami. Manji psi natjecali su se u lovu na štakore a izazov je bio ubiti određenu količinu štakora u što kraćem vremenu.

VRIJEME PROMJENA

1835. borbe sa bikovima konačno su zabranjene. Zabranjene su i borbe pasa ali to nije imalo baš velikog učinka jer su borbe “preseljene” u ilegalu. Međutim  iskrsnule su neke druge društvene promjene. Do tada su psi, osim onih nekoliko koje je posjedovala aristokracija, morali zarađivati za hranu i opstanak; neki su bili čuvari, neki su pratili ovce ili služili za lov na lisice i jelene. Dakle uglavnom su se držali psi da bi pomagali u svakidašnjem poslu, kao što su već spomenuti mesari držali bulldoge.

U to Viktorijansko doba pojavila se nova i bogata srednja klasa, koja si je mogla priuštiti da posjeduje psa bez posebne svrhe pokazujući time socijalni status. Takvi psi postali su poznati kao ljubimci i visoko cijenjene životinje.

1850.-ih počele su neformalne izložbe pasa a prva zvanična izložba pasa bila je održana 1859., nedaleko od Newcastlea. Nakog toga usljedila je još veća izložba u Birminghamu. Ovi novi društveni događaji ubrzo su postali vrlo popularni.

BIJELI KAVALIRI

Jedan od izlagača na spomenutoj izložbi u Birminghamu bio je i James Hicks, lokalni trgovac živinom i carinik. Hinks je također bio i ugledan trgovac psima, posebno poznat po svojim bulldozima, od kojih je najbolji bio bijeli pas zvan Madman. Nakon uspjeha sa Madmanom Hinks se okrenuo uzgoju i izlaganju bull terriera. Valja napomenuti da su bull terrieri, koji su izlagani na tim prvim izložbama, bili vrlo šarolika družina varirajući u bojama i tipovima. Hinks je uzgojio novog, uglađenog bull terriera duže i glađe glave te prepoznatljivog po čisto bijelom krznu. U to vrijeme je uzgajao i White english terriera (danas izumrlog ali vrlo sličnog Manchester terrieru) kojeg je koristio u uzgoju bull terriera kako bi ga oplemenio te kako bi dobio bijelo krzno.

Nekoliko godina Hinskovi psi dominirali su izložbenom scenom, sve dok iznenada 1869. nije rasprodao večinu svojih uzgajivačnica i umirovio se. Do tog je vremena njegov tip bull terriera već bio dobro utemeljen te je često nazivan bijelim kavalirom obzirom na prepoznatljivo bijelo krzno. “Staromodni” psi, uglavnom obojani i grublje građe, bili su udaljeni sa izložba. S vremenom su postali poznati kao Stafordski bull terrieri koji su, naravno,  danas vrlo popularna pasmina.

Hinks je neosporno utemeljitelj modernog bull terriera. Zna se da je u razvoju pasmine koristio tada postojeće bull terriere, engleske bijele terriere, bulldoge i dalmatinere, međutim sumnja se i da je vjerojatno dodao španjolskog pointera te čak i hrta.

RAZVITAK PASMINE

Bull terrier kakvog danas znamo duguje svoj izgled britanskim uzgajivačima koji su,  u prvoj polovici 20. stoljeća, radili na promjenama i razvitku pasmine. Prvi izazov je bio stvoriti lijepe uši koje će biti manje, tanje i uspravne. Uspjeh je postignut večim djelom 1920.-ih godina, no i dan danas nekim štencima treba pomoć kako bi im se uši potpuno podigle.

Drugi razvojni pomak tiče se oblika glave. Početkom stoljeća uzgajivači su počeli spominjati “down-face”, što je značilo da bi umjesto ravne njuške trebalo dobiti zaobljenu njušku. Taj jedinstveni oblik glave postao je sveti gral za uzgajivače te jedinstvena značajka pasmine. Razvoj moderne glave sa spektakularnim down-faceom bio je fokus postignuća mnogim generacijama uzgoja. Značajan napredak postignut je u 1920.-im godinama te nakon drugog svjetskog rata. U 1970.-ima razvile su se glave kakve se susreću u opisu pasminskog standarda.  Međutim to nije bilo, i još uvijek nije, dovoljno uzgajivačima fokusiranima na vrhunske nagrade, pa tako u posljednih 20-ak godina svjedočimo pokušajima i uspjesima u pretjerivanju jajolikog oblika glave.

Treći značajan razvojni pomak tiče se boje krzna. Nakon povratka iz Indije, gdje je bio u lovu sa svojim starim tipom bull terriera, Ted Lyon(Sher) doživio je Bijelog kavalira kao pre nježnog i odsutnog duhom. Kako bi mu povratio zaigranost odlučio je križati Bijelog kavalira sa stafordskim bull terrierom. 

Bull terrier je bio jedan od nekoliko karakterističnih pasmina koje su se razvile križanjem Bulldog-terriera tijekom 19. stoljeća. Pasmina dijeli zajedničko nasljeđe sa Stafordskim bull terrierom, direktnim nasljednikom tih orginalnih križanja i tri ostale pasmine stvorene u Americi – Pitt bull terriera, Stafordshire terriera i Boston terriera.

Izvor: “The bull terrier” by D.Harris

U nastavku pogledajte video: